N: Đuli

         U petak 7.5.2010., u 6.00 sati krenuo je autobus pun šestih razreda. Išli smo u NP Papuk. Na putu smo pjevali karaoke, zezali se,a čak nas učitelji nisu previše opominjali. Stali smo na benzinsko crpki na putu do Papuka. Zasladili smo se s bombonima, sokovima, slatkišima…

Kad smo krenuli, nastala je zbrka jer su se neki učenici premjestili. No zbrci je ubrzo došao kraj jer su počele karaoke. Bili smo par kilometara pred ulazom u NP Papuk kad smo se svi preplašili jer smo bili na visokoj litici. To je bio znak da smo došli u onaj dio Slavonije koji nije baš ravan. Ušli smo u NP Papuk kad je vodič počeo govoriti o povijesti Papuka. Ubrzo smo počeli istraživati brda, rijeke, špilje… Došli smo do slapova od kojih se dobiva „Jana“, ili čak „Studena“. Kad smo se vratili, odmorili smo se igrajući nogomet, badminton ili čak baveći se „vodenim radostima“(neki više, neki manje).

Ubrzo smo se najeli slasnim ručkom i dalje smo nastavili sa zabavom. Začas smo krenuli razgledavati konje na farmi Višnjica. Na toj farmi se uzgaja i batat, biljka koja nalikuje na krumpir a često ga se naziva slatkim krumpirom.

Na povratku kući smo opet pjevali karaoke i plesali na razne pjesme. Najviše nam se svidjela pjesma Đuli koju je napisao Danijel Popović.

Mogu reći da nam je to postala himna izleta. Svidjelo nam se i željeli bi to ponoviti.

                                                                                                                               Leon Kozjak, 6.a